petak, 4. studenoga 2011.

O carobnom svijetu Sintre i Geleia od kostica i kore dunje




Doci u Lisabon, a ne otici u Sintru - tezak je propust. Znam, nekad se dogadja i najboljima, ali to je onda jos jedan razlog za ponovni posjet.

Sintra je utociste, izletiste, masonsko okupljaliste, magicni zaklon od svakodnevnice. Ona je jednostavno - mjesto iz bajke. Nekoliko kilometara udaljena od Lisabona, svoje je vile, kucerke i palace sakrila na obroncima pokrivenim gustom sumom. Lijepa u ljeto, magicna u  jesen i ledena u zimi, Sintra se daje na dlanu.






Palacio Nacional da Pena, najvisi je zamak i svakako mjesto na koje vrijedi doci. Do njega vodi vijugava cesta kroz nestvarno lijepu sumu, koja u jesen poprima vizuru dostojnu svake bajke. I kada se popnete, ili dovezete automobilom na poklon vam se daje zamak kao iz onih kutija puzzli od 5000 komada.






Sam zamak ima dugacku povijest, od malog, drvenog samostana i svetista u 15. stoljecu, preko ljetne rezidencije kralja Ferdinanda II i poslijednjeg prenocista poslijednje portugalske kraljice Amelie, prije no sto ce krenuti u izgnanstvo 1910.






Danas je ova palaca muzej. Nazalost unutrasnjos nisam mogla slikati. Unutrasnjost je relativno mala, komparirajuci je sa vanjskim dijelom. Sastoji se od 15-tak soba. Privatne odaje, radne sobe i sale za primanja, sve su uredjene sa posebnom paznjom i namjestajem koji odgovara vremenu kada je poslijednja kraljevska obitelj u Palaci boravila. Kuhinja je restaurirana i jedino sto nedostaje jest miris nekog ujuska u zraku. Bakrene zdjele i lonci, preparirane zivotinje, zecevi i jarebice, vijerne kopije povrca....to je ono sto cete poslijednje vidjeti od unutrasnjosti.






I onda izlazite na svijetlo dana.
U sklopu Palace nalazi se i mali restoran. Popiti kavu, izolirati svoje misli, zatvoriti oci i disati....duboko distati, sve dok prohladni jesenjski zrak ne udje u sve pore. Biti sretan u jednom trenutku.









Ovdje se moze "izgubiti" cijeli dan. Ako volite detalje, ako ne prolazite ko muha bez glave, ukoliko zelite nesto sto cete ponijeti sa sobom kuci, u sjecanju naravno,  Palacio da Pena, jeste idealno mjesto za to.






Najpoznatiji detalj, osim sarenih kupola, jeste Tritonov prozor. Na kojem je u alegorijskom prikazu osvjescen Triton, grcki bog mora, sin Posejdona i Amfitrite, u trenutku dok na svojim ledjima nosi svijet. Triton sjedi u skoljci, a oko njega je rasut morski svijet.






Azulejo, tipicne keramicke plocice, kojima su optocene fasade, ovdje nadopunjuju raskos u svojoj 3 D varijanti.









I onda, polako, zadje sunce, i Sintra utone u svoj nocni ogrtac. Pametno bi bilo ne ostajati na brdu, jer sumske vile i carobna stvorenja od kojih i nisu sva dobro namjerna cekaju izgubljenog putnika da ga zaplase, otmu i tada mu se gubi svaki trag, a ime nestane sa stranica knjige zivih.






Odabrala sam ovaj cudni recept, da bude u skladu sa nesvakidasnjim okruzenjem Sintre. Geleia de marmelo, dobija se od kore i kostica dunje. Kada se radi - kotonjata - kora se moze skinuti. Ona se doda kosticama koje se inace bacaju, te se nakon kuhanja dobija ovaj zelatinozni desert koji podsjeca na med.




Potrebno je:

kora i kostice od dunja
voda
secer



Kostice i kora stave se u lonac, te prekriju vodom. Zakuha se i ostavi da kuha oko 30 minuta. U cijediljku se prebaci skuhana masa i pomocu kuhace protiskuje se sok u drugi lonac. Taj sok treba biti zelatinasti. Izmjeri se kolicina iscjedjenog i protisnutog sadrzaja i doda ista kolicina secera (1 l - 1kg). Pristavi na vatru i ostavi kuhati oko 10 minuta. Kada tekucina postane gusta (kao gusci med), makne se sa plamena i prebaci u sterilizirane flasice.




Kako se jede? To jos istrazujem. Do sada se u kombinaciji sa kruhom i putrom pokazalo odlicnim, na preprecencu takodjer, a mislim da bi dobro islo kao i zasladjivac u caj.

Broj komentara: 13:

  1. divan recept, koja predivna boja, jako zanimljivo. Ovaj mali putopis je prekrasan, jako mi se sviša ovaj zamak, definitivno mejsto koje vrijedi posjetiti

    OdgovoriIzbriši
  2. Bila jako davno i posetila i Sintru i obisla Portugaliju uzduz i popreko i opet bih da mogu.Hvala ti na lepom podsećanju

    OdgovoriIzbriši
  3. Fotke su me ostavile bez riječi. Definitivno stavljam Sintru na popis mjesta koje moram posjetiti.
    Fasciniralo me kako je gel nastao od kore i koštica

    OdgovoriIzbriši
  4. Fantastičan post sa isto tako fantastičnim slikama. Što se tiče recepta moja mama a i ja sam pravila ovako sok od dunja. Znači dobila bih nešto konzistencije sirupa koji se poslije razrjeđivao s vodom i tako pio kao sok! Meni je to bilo odlično. Moji baš i nisu ljubitelji dunja, posebno mm pa ga ni ne pravim više!

    OdgovoriIzbriši
  5. Prekrasne slike! Oduševljena sam! I jedan sasvim drugačiji i originalan recept! Ugodnu večer ti želim:)

    OdgovoriIzbriši
  6. kakva divna šarena palača, ko iz bsjke!! ovaj gel mi je baš zanimljiv!!!

    OdgovoriIzbriši
  7. Zavidim ti što si tamo i što uživaš u jednoj divnoj zemlji dpo koje ja još nisam uspijela doći.Prekrasne fotke tako divnog i mističnog mjesta.A recept divan...možda kao dodatak uz fin čaj.

    OdgovoriIzbriši
  8. Još jedan post za uživanje i pamćenje :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Prekrasne fotke očaravajućeg mjesta. Stvarno neobičan i dojmljiv recept.

    OdgovoriIzbriši
  10. Vrlo interesantna i lepa fotoreportaza.Hvala sto si podelila sa nama:)
    A ovo s akorom i ksoticom me sad bas intrigira;)

    OdgovoriIzbriši
  11. Savršeno. Ali, savršeno...
    Palo mi na pamet mjesto na Braču, pustinja Blaca...
    Recept koji neću raditi, a najrađe bi probala ovaj desert!

    OdgovoriIzbriši
  12. Divna putovnaja..ponekada se toliko zanesem u tvoje pisanje ,pa ne pisem nikakav komentar..ma ustvari ne treba komentar na tvoje pisanje i slikanje,kuhanje je uklopljeno u svako tvoje predivno putovanje,zato ti samo dajem do znanja da te citam i upijam svaku rijec,divim se i...sve dok ti pises i ja uzivam barem citajuci te !!!!!!!

    OdgovoriIzbriši