ponedjeljak, 30. kolovoza 2010.

O puzevima na portugalski


Oko mene svi samo cekaju da dodje ljeto i sezona puzeva. Onih malih, ne mislim na one velike, vinogradarske koji spadaju u oblizeke francuske kuhinje. Ustvari pravilo glasi da se puzevi jedu u onim mjesecima koji u svojim portugalskim imenima nemaju - r - (maio, junho, julho i agosto).

Puzeva ima posvuda...po livadama, vrtnim ogradama i pocesto se nakon kise moze vidjeti ljude kako na obliznjoj livadi sa vrecicom pretrazuju travke. Moram vam odmah priznati da ja nisam skupila hrabrost i po principu - zatvori oci i otvori usta - probala ovu "delikatesu". Meni pred ocima samo njihova ticala i ne ide, pa ne ide.

Puzevi idu ruku pod ruku sa prepecenim kruhom i putrom, te hladnom pivom. Jedu se rukama il uz pomoc cakcalice koja ih vadi iz kucice ako vec sami nisu pokusali neuspjesni egzodus dok su se na laganoj vatri kuhali. Na velikom plamenu se ne smiju kuhati, jer se usokiraju i povuku u kucicu i onda ih je teze izvaditi van. Tako kazu znalci, pa ako lazu oni, lazem i ja vas.






Recept ide ovako...

2 kg puzeva

2 zlice maslinovog ulja

3 cesnjaka

1 luk

origano, lovorov list, piri piri i sol


Puzevi se isperu u dvije vode i stave na laganu vatru kuhati zajedno sa uljem, cesnjakom, zacinima...a sol se dodaje pri kraju kuhanja. Razlog - od soli se puzevi povuku. Nakon cca. 2 sata, puzevi su gotovi i spremni za posluzivanje...uz hladnu pivu.


nedjelja, 29. kolovoza 2010.

O srednjovjekovnoj festi u moderno doba


Kad krenete od Lisabona prema jugu, prema Algarvu, nakon dva sata voznje doci cete do gradica opasanog zidinama po imenu Silves. Jos ako vam se posreci da se tu nadjete pocetkom kolovoza - na pravom ste mjestu u pravo vrijeme. Svake godine pocetkom kolovoza Silves se pretvara u ono sto je bio u 11., 14. il 16. stoljecu...svake godine je drugacija tema.

Ove godine odabrano je 11., 12. i 13. st. jer je to vrijeme koje najbolje ocrtava portugalsku otvorenost prema drugim narodima, obicajima te naukama koje su izmjenjivali sa muslimanima, zidovima i krscanima onoga doba. Silves je cvao pod muslimanskom vladavinom, postavski glavni grad Algarva..sve do 1242. godine dok ga nisu osvojili vitezovi Santijaskog reda (Ordem de Santiago).

Tako su ove godine ozivijeli Al-Mutadid, kralj Sevilje i njegov sin Al-Mutatid, lokalni pjesnik Ibn Ammar....pa nakon par dana Richard Lavljeg Srca, Don Sancho I i Barbarossa...ali tek nakon 18 sati kada uz muziku i pompu ulaze u grad objavljujuci okupljenom svijetu tko su i sto su.



Za vrijeme feste, strme, kamene ulice bude se prosarane sarenim zastavama, napucene dascarama u kojima stanovnici, glumci i zabavljaci sa svih strana igraju igru "bilo jednom na poluotoku iberijskom".



Izradjivaci drvenih maceva, postolari i kotlari, slasticari i marokanci sa svojim kozarskim proizvodima stalan su postav u ovoj ulicnoj predstavi. Placate lokalnim novcem...xilom. 1 xil - 1 euro.
Za one kojima ne smetaju vrucine i omara, otvorena su vrata carske garderobe gdje mogu za nekoliko eura iznajmiti barsunaste odore i tako se setati po gradu...

Kad se ogladni tu su kolaci, hladno pivo, svinjce il janje sa zara, palacinke i domaci kruh. Sjedit cete na snopovima sjena, jesti rukama i piti pivo iz keramickih zdjelica koje kao da su sacuvane iz davnine. OK nove su...nisam htijela biti ironicna ovoga puta.

Eto toliko za sad....pocnite planirati godisnji odmor 2011.















subota, 28. kolovoza 2010.

OK ...evo me natrag



Sve nesto danas cu, sutra cu, jucer cu....pa nikako. Ukratko, svasta se nesto izdesavalo ove godine, neke lijepe stvari, neke ruzne koje najavljuju vjetar sa sjevera sto tjera na promjene. Jedno preseljenje drage mi bake (puno vise volim to "preseljenje" nego "smrt", jer budi nadu u ponovni susret). Jedan godisnji vise manje pozitivan. Jedno osvjestenje u obliku nebesko visokog kolesterola - zbogom sirevi, ustipci ...dobro dosle ribe na lesadu...(mada ja jos uvijek tvrdim da mi je to od zivciranja, a ne od jela!!!!). Nekoliko dobrih knjiga, par ok filmova. Jedan ponovni susret nakon 15 godina. Jedno ponovno osvjestavanje u obliku "nikad ne reci - nikad" jer u mom zivotu je sve moguce.

Sve u svemu, dobro je, jebi ga, uvijek moze i gore. Bitno da smo svi zdravi, a za ostalo lako cemo...Recepata novih bas i nemam, jer se suzdrzavam od kuhinje....