srijeda, 28. listopada 2009.

O jednoj torti

Torta od najfinije cokolade i narandze




U jednom telefonskom razgovoru mi je izletjela ponuda u stilu "ma ja cu ti napraviti tortu za rodjendan, sta kompliciras....".

Rodjendan se blizio, a ja jos uvijek ni ideje, sve si premisljam, domisljam, te jel bi cokoladu, jel bi voce, ima li jos negdje nekih jagoda, ananasa, sa slagom, bez, na kat, jednostavna, komplicirana....ma ono, fuj, 350 ideja, kombinacija - a ja sam samo zeljela izbjeci komplikacije....

I onda sam u subotnje poslijepodne slozila ovu hedonisticku dekadenciju.


Sastojci:

tijesto tanko

2 jaja

1 zlica jusna secera

1 zlica jusna brasna

1 zlica jusna cokolade u prahu


krema

100 gr tamne cokolade sa narandzom (Lindt ili slicna)

200 gr obicne tamne cokolade za kuhanje

sok od jedne narandze

1 dl slatkog vrhnja

malo ruma

2 dl slatkog vrhnja

* u original receptu za kremu jos ide 3 zutanjka, snjeg od 2 bjelanjka i 5 zlica secera, ali sam ja to odlucila izbaciti, jer mi se cinilo nepotrebno.


Umute se zutanjci sa secerom, doda brasno, cokolada i snjeg od bjelanjaca. Ispece i ostavi da se ohladi. Ja sam kolicinu za tijesto uduplala, jer sam se bojala da mi ne ispadne pretanko. Na kraju sam imala dovoljno tijesta za prepoloviti i tako dobila dva lista. Kad se ohladi, tijesto nakapati sokom od narandze i ruma.

Natrgane cokolade preliti vrucom vodom, tako da se malo otope, umjesati i dodati 1 dl toplog slatkog vrhnja. Kremu dobro umutiti da nestanu sve grudice. U ohladjenu cokoladnu kremu dodati preostalo tuceno slatko vrhnje.

Tijesto staviti na pladanj za torte, postaviti oko njega obruc od torte i nanjeti kremu. Ostaviti u frizideru preko noci. Na kraju povrsinu ukrasiti po zelji.

srijeda, 21. listopada 2009.

O bundevi

"Ajme, koliko nas je" je igrica pokrenuta od strane monsoon sa bloga Dalmacija Down Under i ovog mjeseca, domacica je Gaga, a tema - bundeva - .

Juha od bundeve i djumbira


Sastojci:

500 g bundeve narezane na vece kocke

1,5 l povrtnog temeljca
poriluk (samo bijeli dio)
½ luka
3 zlice jusne svijezeg naribanog djumbira
3 zlice jusne maslinovog ulja
sol, petrusin po ukusu


Na ulju zazutiti luk, dodati na kolutice narezan poriluk i malo propirjati na maslinovom ulju. Dodati narezanu bundevu i naribani djumbir, zaliti sa vrucim povrtnim temeljcem i ostaviti da se lagano kuha dok bundeva ne omeksa. Propasirati, dodati petrusin il vrhnje.






ponedjeljak, 19. listopada 2009.

O obicnoj nedjelji i cudima iz mora






Svakoga dana sakupi se celjad na mulu i krenu barkama na sredinu rijeke, da docekaju onih par sati kada je oseka najveca. Onda lopaticama krenu u pohod na skoljke koje je more/rijeka (kako god hocete, na uscu smo!) dan ranije donijelo. Tezak je to posao. Treba dubiti rupe u mulju, razgrtati ono blato i alge, a sunce pece…Mulj ti se uvuce pod nokte, zavuce u cizme, a o ledjima da i ne govorim. Kad nadodje plima, i sakupi se dovoljno vode podno barke, krenu natrag na obalu. Tada ih vec znatizeljnici cekaju na mulu, da vide koliki je "ulov" bio, potiho dosaptavajuci medj sobom koliko ce taj i taj danas zaraditi. Cakule su svugdje na svijetu iste....








Nedjelja je najbolji dan, najisplatljiviji, jer tada su obliznji restorani puni ljudi koji iz velegrada pobjegnu preko mosta da se naudisu friskog zraka, pojedu dobru ribu, naruce pladanj skoljki i procakulaju sa prijateljima. A sve zavijeno u sjetnu koprenu Fada.

U nas, nedjeljom sve je polako. Psi kunjaju u hladu, u zraku + 32C i zavodljiv miris ribe sa gradela, djeca voze bicikle, romobile, a srednjovjecne gospodje laganim pokretima lepeza hlade znojem orosen vrat. Danas je na meniju: volki, dagnje, priljepci, skampe, orade, srdele, caldeirada...uz kuhani krompir, brokulu, maslinovo ulje i najbolji kruh na svijetu...A poslije, tko sta voli...slatka riza, mouse od cokolade, torta od badema..i kava naravno, kratka i jaka.



I tako je prosla jos jedna suncana nedjelja, uz prijatelje, dagnje i dobro bijelo vino.....



video


četvrtak, 15. listopada 2009.

O ribanju




Kasno je ljeto, 4 i po u zoru…ide se na ribanje, na pendulanje. Sunce jos spava iza konavoskih brda, a na cesti ni kucka ni macka, samo moji koraci i plasticne broke u koje bi valjda trebalo smjestit ulov . Uspavanim koracima silazimo niz ulicu. Obozavam ribat, al ribu sa udice ne skidam, to prepustam drugima. Ne mogu, brate mili, muka mi.

Zrak je poput mekog barsuna, miris mora, joda, borove sume … Jos samo da su i smetlari stigli maknut onu gomiletinu smeca sa kraja rive – bilo bi dostojno raja. A jezi ga, nemos’ imat sve!

Broke su ukrcane, oprema je spremna i lagano klizimo iz vale. Brummmm…Tomos radi ko Suzuki. More ka ulje. Mirno, lomi se pod provom i plete bijelu cipku oko nas. U daljini ispred nas, svijetla uspavanog Grada. Prolazimo kraj druge barke…

- “Dobro jutro! E ke nova? Ima li ribe?”, pitamo uljudno.

- " Ma nema, jako slabo, nista!”, odgovara nam Luko….

Ko da bi nam i reko istinu, mos’ si mislit, i da ima tunu od 80 kila i 6 orada u barci reko bi ti da je slabo. I brze bolje daje petama vjetra u kontra smjeru od nas. Ajd sa srecom ti!

Sunce je izronilo. Dobro jutro! More se lijeno ljeska na prvim zrakama, kao da se rasteze i budi iz dugog sna. Bistro je i sneno.

Ja sam se instralirala na provu, zasusurena u jaketu, rucnik, sa slusalicama u usima, prati me Enigma. Udisem punim plucima i gledam ono plavetnilo oko mene, rasirim ruke ko Kate na Titanicu - jebote, sto mi je dobro u zivotu!


Proslo je od tada 11 godina, a jutros me nesto u boji neba i tisini uspavane ulice podsjetilo na to ribarsko jutro, broke i pendulanje. Tisuce kilometara daleko neki drugi ljudi izlaze iz vale, a onaj Luko opet “nista” nije uhvatio i opet nema ribe…

Navigare necesse est!



video

O hobotnici

Za 5 osoba




1.5 kg hobotnice
3 cesnja cesnjaka
1 glavica luka
25 gr pinjola
25 gr suhih datulja
svijezi ruzmarin
1 casica Porta
2 dl maslinovog ulja
1 dl povrtnog temeljca

lovorov list, morska sol, papar


Hobu ocistiti, odrezati krake, posoliti i staviti u posudu za pecenje zajedno sa svim ostalim sastojcima. Prekriti folijom i stavit peci na 150C / dva i po sata (odokativno). Trebala bi se polako kuhati, bez da sok vrije.

- Ja hobu uvijek kupujem smrznutu, tako su mi rekli stari, da je onda kao manje zilava kad se spremi -



utorak, 13. listopada 2009.

Za pocetak....s kraja



Gledam ja tako blogove razne vec godina nekoliko. Pasem oci na fotografijama cokoladnih vulkana, mramornih kuglofa, na tanjuricima tananih, zlatom oslikanih rubova, na malenim cvijeticima koje je zagrlilo prvo jutarnje sunce (pravim se da slika nije nastala u nekom studiju pod lampom od 60W)...i tako prodje 365 dana, pa ponovo, i jos nekoliko puta toliko.



E danas je vala, stigao i taj dan....


Dobar dan, moje je ime Lusitania i ovo je moj sareni hedonisticki svijet!